Postoji trenutak u životu kada Äovek shvati da problem viÅ”e nije dijagnoza.
Problem je poruka.
Poruka koju telo svakodnevno prima:
da je iscrpljeno,
da je ugroženo,
da je preoptereÄeno,
da viŔe nema izbora.
A telo ā bez obzira na bolest ā uvek sluÅ”a poruke.
Äelije ne razumeju prognozu.
Äelije razumeju informaciju.
Informacija je tiha sila koja upravlja životom
Svaki proces u telu poÄinje informacijom.
Ne supstancom.
Ne energijom.
VeÄ signalom.
Äelije komuniciraju jezikom koji ne Äujemo, ali koji odreÄuje sve:
kada Äe se neÅ”to popraviti
kada Äe se neÅ”to zaustaviti
kada Äe se neÅ”to regenerisati
kada Äe se neÅ”to ugasiti
DNK nije samo hemijska struktura.
DNK je memorija, program, instrukcija.
Svaki dan, tvoje telo proizvede stotine miliona novih Äelija.
One ne nastaju nasumiÄno.
One su kopija informacije koju dobiju.
I tu dolazimo do kljuÄnog pitanja koje se retko postavlja:
š Å ta ako problem nije samo u Äelijama ā veÄ u poruci koju one dobijaju?
Kada se informacija iskrivi, telo se zbuni
Stres, strah, trauma, toksini, terapije, iscrpljenost ā
sve to ne deluje samo fiziÄki.
Sve to menja informaciju.
Telo tada ne prestaje da se bori.
Ali poÄinje da se bori neusaglaÅ”eno, rasuto, bez ritma.
To je trenutak kada medicina Äesto kaže:
āUÄinili smo sve Å”to možemo.ā
Ali telo i dalje radi.
Samo radi u haosu.
Å ta ako postoji naÄin da se telu pomogne da se seti reda?
Ne da se āpopraviā.
Ne da se āizleÄi spoljaā.
VeÄ da se podseti kako izgleda ravnoteža.
U svetu se decenijama istražuje ideja da:
informacija može imati terapijski efekat
minimalni signal može pokrenuti unutraŔnji odgovor
telo poseduje sopstvenu inteligenciju regulacije
Ovaj pristup ne pokuŔava da zameni telo.
On pokuŔava da probudi njegovu sopstvenu organizaciju.
Kao kada detetu ne radiÅ” domaÄi zadatak umesto njega ā
veÄ mu pokažeÅ” kako da razmiÅ”lja.
ZaÅ”to nada nije psiholoÅ”ka uteha ā veÄ bioloÅ”ki faktor
Nada menja disanje.
Menja san.
Menja tonus nervnog sistema.
Menja hormonalni odgovor.
Menja imunitet.
To nisu teorije.
To su reakcije koje se mere.
Kada Äovek dobije oseÄaj da:
telo menja naÄin rada.
š Nada nije suprotnost nauci.
Nada je uslov da biologija uopŔte ima Ŕansu.
Ovaj pristup ne govori: āBiÄeÅ” izleÄenā
On govori neŔto mnogo iskrenije:
āTvoje telo joÅ” uvek ima glas.
Hajde da ga Äujemo.ā
Ne obeÄava ishod.
Ali otvara proces.
Ne tvrdi da ima odgovor za sve.
Ali odbija ideju da nema odgovora ni za Ŕta.
Ako ovo ÄitaÅ” ā nisi ovde sluÄajno
Možda si umoran.
Možda si ljut.
Možda si izgubio poverenje.
Ali Äinjenica da joÅ” tražiÅ” ā
znaÄi da u tebi postoji deo koji nije odustao.
Ovaj pristup je namenjen upravo tom delu.
Ne da ga ubedi.
VeÄ da mu da prostor da deluje.
Poslednja misao (i najvažnija)
Telo se ne menja zato Å”to mu neko kaže āmoraÅ”ā.
Telo se menja kada dobije uslove, signal i razlog.
Ako postoji i najmanja Å”ansa da informacija može pomoÄi telu da se stabilizuje, uspori, reorganizuje ili pronaÄe novi ritam ā
onda ta Ŕansa vredi pokuŔaja.
I ponekad, upravo taj pokuŔaj
postaje poÄetak neÄega Å”to niko nije mogao da predvidi.
Tu poÄinje drugaÄiji pogled na oporavak.
Tu poÄinje pitanje koje menja sve:
Informacija kao novi lek
Ideja da informacija može imati terapijsku vrednost može delovati radikalno drugaÄije od onoga na Å”ta smo navikli.
Kako neÅ”to tako nematerijalno kao Å”to je informacija može imati bilo kakav uticaj na telo ā a kamoli na stanje zdravlja?
Možda zvuÄi neverovatno.
Možda zvuÄi nepoznato.
Ali pre nego Å”to to odbacimo, vredi zastati i pogledati najjednostavniji moguÄi primer:
SAM ŽIVOT.
Svaki Äovek poÄinje kao jedna jedina Äelija.
Ta Äelija se deli, umnožava, organizuje, diferencira ā i iz nje nastaju tkiva, organi i na kraju potpuno funkcionalno ljudsko biÄe.
Ne postoji arhitekta.
Ne postoji spoljaŔnji planer.
Postoji samo precizna unutraŔnja organizacija.
IsceljujuÄa inteligencija tela
Jeste li se ikada zapitali kako telo zna Ŕta treba da radi?
Kada se poseÄete, telo pokreÄe proces zarastanja.
Kada se prehladite, aktiviraju se mehanizmi odbrane.
Kada ste iscrpljeni, telo traži san.
Bez razmiŔljanja.
Bez svesne odluke.
Telo:
uklanja neispravne Äelije
popravlja oÅ”teÄene proteine
prilagoÄava metabolizam
eliminiŔe toksine
bori se protiv infekcija
stalno pokuŔava da obnovi ravnotežu
Jedna od najveÄih misterija savremene biologije jeste Äinjenica da smo mi samoorganizujuÄi sistemi.
Kao da telo:
Pitanje je ā kako?
Odgovor koji se stalno ponavlja: informacija
Odgovor nije skriven u jednoj supstanci.
Nije ni u jednoj molekuli.
Odgovor je u informaciji.
Informacija odreÄuje:
Drugim reÄima, informacija nije samo opis života.
Informacija je ono Å”to život pokreÄe.
Telo kao mreža komunikacije
U biologiji, a posebno u biofizici i biohemiji, poznato je da Äelije ne funkcioniÅ”u izolovano.
One stalno komuniciraju.
Putem:
Ova komunikacija omoguÄava milionima Äelija da deluju kao jedno ā da se usklade, prilagode i opstanu.
Kada je ta komunikacija jasna i usklaÄena, mi to doživljavamo kao:
energiju
stabilnost
oporavak
unutraŔnji mir
Kada se komunikacija poremeti, telo ne prestaje da radi ā
ali poÄinje da radi teže, sporije i pod veÄim optereÄenjem.
Äesto mnogo pre nego Å”to se pojavi prvi simptom.
StruÄna napomena (za one koji žele dublji uvid)
Äelijska komunikacija predstavlja krovni pojam u biologiji, a naroÄito u biofizici, biohemiji i biosemiotici, koji obuhvata razliÄite mehanizme razmene informacija izmeÄu živih Äelija. Ovi mehanizmi ukljuÄuju, izmeÄu ostalog, Äelijsku signalizaciju, bioelektriÄne procese i druge oblike komunikacije neophodne za koordinisano funkcionisanje sistema.
ZahvaljujuÄi ovim procesima, milioni Äelija mogu da deluju usklaÄeno i da obavljaju kljuÄne fizioloÅ”ke funkcije neophodne za opstanak organizma. Kako jednoÄelijski, tako i viÅ”eÄelijski organizmi u velikoj meri zavise od pravilno regulisane Äelijske komunikacije.
Ovde poÄinje drugaÄiji pogled
Ako je život organizacija,
ako je zdravlje regulacija,
ako je oporavak povratak ravnoteže ā
onda je logiÄno postaviti pitanje:
da li je moguÄe delovati upravo na nivou informacije i komunikacije, tamo gde sve poÄinje?
Tu zapoÄinje priÄa koja sledi.
Informacija je kljuÄna
Ljudi ā i životinje ā ne žive odvojeni od sveta oko sebe.
Mi rezoniramo sa ritmom energija koje nas okružuju.
To nije samo metafora.
To važi za sve nivoe života: za sisteme, za Äelije ā pa Äak i za atome.
Kada su unutraŔnji ritmovi tela u skladu sa spoljaŔnjim ritmovima, organizam funkcioniŔe kao dobro uŔtiman instrument:
san se produbljuje, oporavak se ubrzava, energija se stabilizuje, a otpornost raste.
Ali kada se pojavi nesklad ā kada telo upadne u režim stalnog āÅ”umaā ā poÄinju poremeÄaji.
Najpre suptilno.
Zatim funkcionalno.
A onda, ako potraje dovoljno dugo, taj poremeÄaj može postati teren za bolest ā i u krajnjoj liniji za gaÅ”enje života.
Zato je u centru ovog pristupa jedna ideja koja sve menja:
informacija je kljuÄna.
āOriginalā i ākopijeā: zaÅ”to je DNK viÅ”e od hemije
Kada osoba ima rak ili neku drugu ozbiljnu bolest, Äelije su oÅ”teÄene.
I tu postoji Äinjenica koja istovremeno može da uplaÅ”i ā ali i da probudi nadu:
svakog dana telo proizvodi oko 500 miliona novih Äelija.
Te nove Äelije nisu sluÄajne.
One su, u suÅ”tini, zrcalna slika ā fotokopija postojeÄeg stanja.
Ako je āoriginalā oÅ”teÄen, kopije Äe biti oÅ”teÄene.
Ako u originalnom dokumentu nedostaje deo informacije, i kopija Äe nedostajati.
Zato je logika jasna:
ako želimo drugaÄiji ishod, moramo pomoÄi telu da āispravi originalā.
A original je ā DNK, informacija, kod.
U suprotnom, telo Äe nastaviti da proizvodi milione i trilione kopija koje nose isti poremeÄaj.
Neinvazivan pristup: dijagnostika + harmonizacija
NaÅ” pristup koji ovde opisujemo nudi potpuno neinvazivan pristup kako dijagnostiÄki tako i terapeutuski.
NaÅ”a ideja nije da ānapadamoā telo, veÄ da:
prepoznamo uzroke Äelijske elektriÄne neravnoteže
identifikujemo gde sistem āizlazi iz ritmaā
i zatim primenimo balansirajuÄi tretman putem MGI terapije ā
sa ciljem da se Äelije vrate u harmoniju.
Kada se vraÄa harmonija, ne vraÄa se āsamo oseÄajā.
VraÄa se moguÄnost da sistem ponovo radi kao celina ā a kada sistem radi kao celina, tada se otvara prostor da se zdravlje obnovi.
IsceljujuÄa inteligencija: telo zna Å”ta da radi
Jeste li ikada razmiŔljali o tome kako vaŔe telo instinktivno zna Ŕta da radi?
Ako se poseÄete na prstu ā ono zarasta.
Ako se nagnjeÄite ā ono popravlja.
Ako se prehladite ā ono se brani.
Telo je prelepo opremljeno prirodnim mehanizmima samoobnavljanja:
zna kako da ukloni neispravne Äelije, popravi oÅ”teÄene proteine, uspori starenje, eliminiÅ”e toksine, bori se protiv infekcija, izbaci strana tela ā i na bezbroj naÄina pokuÅ”a da vas održi živim.
Velika misterija konvencionalne biologije nije da li se telo obnavlja ā nego:
kako je moguÄe da smo mi samoorganizujuÄi sistemi?
Telo ne bira funkcije nasumiÄno.
Izgleda da āznaā Å”ta da radi.
Mnogi istraživaÄi danas govore o neÄemu Å”to se može nazvati inherentna inteligencija organizma ā kao da postoji informacijski kod koji telu govori kako da raste, kako da se organizuje i kako da se obnavlja.
I upravo na tom mestu nastaje najvažnije pitanje:
Ako telo veÄ ima taj kod ā da li je moguÄe pomoÄi mu da ga ponovo Äuje, ponovo proÄita, ponovo aktivira?
Da bismo doŔli do odgovora, moramo da uradimo ono Ŕto medicina ponekad ne stigne da uradi u praksi:
da se vratimo korak unazad i pogledamo Å”ta zapravo znaÄi ākodā ā i da li je on samo hemijski zapis⦠ili i neÅ”to viÅ”e od toga.
Jer kada govorimo o DNK, mi Äesto zamiÅ”ljamo statiÄnu molekulu.
A postoji i drugaÄiji pogled, koji DNK posmatra kao aktivni informacioni sistem: kao strukturu koja ne samo da āÄuvaā podatke, veÄ na odreÄeni naÄin komunicira, āemitijeā i āprimaā signal.
U okviru tog pravca, razvijen je koncept koji se može sažeti u jednoj slici:
genetski kod nije samo formula ā veÄ je nalik tekstu.
DNK kao ātekstā i organizam kao Äitalac
Jedna grupa istraživaÄa je, kroz teorijski i eksperimentalni okvir, predložila ideju da evolucija ne stvara samo gene, veÄ stvara genetske ātekstoveā ā složene, kontekstualne obrasce sliÄne jeziku.
U tom pogledu:
hromozomski aparat nije pasivni nosaÄ, veÄ istovremeno izvor i prijemnik tih ātekstovaā
organizam ne funkcioniÅ”e kao zbir delova, veÄ kao povezana mreža u kojoj informacija ima kontinuitet
genetska informacija se ne svodi samo na materijalni nivo, veÄ može imati i talasne / poljske komponente
Drugim reÄima:
DNK se u ovom modelu posmatra kao sistem koji ne samo da āpamtiā, veÄ na izvestan naÄin i obraÄuje informaciju ā kao bioloÅ”ki ābiokompjuterā.
To zvuÄi smelo.
I jeste smelo.
Ali ono Ŕto ovde vredi zapamtiti je motiv koji menja perspektivu:
ako je genetika jezik ā onda je i oporavak moguÄ kao promene u naÄinu Äitanja i prenosa informacije.
Holografska mreža: telo kao celina, ne kao delovi
U ovom pravcu se pojavljuje i ideja da viÅ”ecĢelijski organizam poseduje vrstu prostornoāvremenske, statiÄkoādinamiÄke mreže ā holografski princip povezanosti ā koja ādržiā celinu organizma kao jedinstven sistem.
To je pokuŔaj da se objasni ono Ŕto svi intuitivno znamo, ali teŔko merimo:
kako se telo razvije iz jedne Äelije
kako se održava koherentnost izmeÄu milijardi Äelija
kako se, u oporavku i regeneraciji, organizam ponaŔa kao celina, a ne kao skup izolovanih reakcija
Ovaj model ide korak dalje i kaže:
možda postoje brzi informacioni kanali koji povezuju Äelije i hromozome u jedinstvenu celinu ā neÅ”to poput āunutraÅ”njeg internetaā organizma.
DNK kao izvor signala: zraÄenje, polarizacija, pretvaranje u radio-opseg
U okviru eksperimenata sprovedenih u laboratorijskim uslovima*, opisivani su fenomeni koji su u tom modelu interpretirani kao pokazatelj da DNK i hromozomi mogu uÄestvovati u procesima koji liÄe na:
emitovanje specifiÄnog zraÄenja
promenu (rotaciju) polarizacije fotona
transformaciju laserskih signala u Ŕirokopojasni radio-frekventni opseg.
* Detaljniji teorijski i istraživaÄki okviri navedeni su u napomeni na kraju teksta.
Posebno zanimljiv motiv u ovim opisima je ideja da informacija može biti āsnimljenaā u polju i zatim āoÄitanaā kasnije ā kao neka vrsta memorije koja nije iskljuÄivo hemijska.
ZaŔto je ovo narativno važno za tvoju publiku?
Zato Å”to uvodi jednostavnu, snažnu reÄenicu:
informacija može postojati i prenositi se na viÅ”e nivoa nego Å”to obiÄno pretpostavljamo.
BioloÅ”ki efekti: kada signal nije āprazanā
U istom okviru, opisani su bioloÅ”ki efekti talasnih signala generisanih u vezi sa DNK informacijom ā pri Äemu se naglaÅ”ava da āprazniā signali (bez te informacije) nisu davali isti efekat.
Pominjani su primeri promena u rastu i morfogenezi biljaka, kao i motiv āoživljavanjaā semena u ekstremnim uslovima, Å”to je u tom modelu interpretirano kao:
kada signal nosi informaciju ā organizam može drugaÄije da se organizuje.
Ovo je mesto gde priÄa dobija ogromnu emotivnu težinu:
Jer ako je ta logika makar delimiÄno taÄna, onda telo nije zatvoren sistem koji se samo troÅ”i ā
veÄ sistem koji se može ponovo uskladiti kada dobije pravi stimulus.
Å est nivoa povezanosti: od celog organizma do dubine genoma
U ovom modelu se ideja povezanosti postavlja kroz viŔe nivoa, od:
organizma kao celine (regeneracija i integritet)
Äelijskog nivoa (razvoj iz jedne Äelije)
do dubljih slojeva u kojima se pretpostavlja neka vrsta koherentnosti genoma
Najsmelija taÄka tog pogleda je sledeÄa poruka:
Äelije nisu samo susedi ā one su deo jedne trenutne celovitosti.
I kada to Äuje osoba koja je umorna od reÄenice ānema viÅ”e reÅ”enjaā, u njoj se pokrene neÅ”to važno:
Ne obeÄanje.
Ne iluzija.
Nego moguÄnost.
ZaÅ”to ovo uopÅ”te uvodimo u priÄu
Zato Ŕto nekim ljudima u najtežim trenucima treba upravo ova misao:
možda joÅ” nije kraj ā možda je samo promena nivoa na kome treba delovati.
I tu se vraÄamo na poÄetno pitanje, sada joÅ” preciznije:
Ako telo veÄ ima kodā¦
ako organizam veÄ ima inteligenciju samoregulacijeā¦
ako informacija upravlja procesimaā¦
da li je moguÄe dati telu signal koji mu pomaže da se ponovo organizuje?
Tu poÄinje naÅ” praktiÄni deo.
Ne kroz obeÄanja.
Nego kroz iskustvo, protokol i odgovor organizma.
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Å ta u nauci veÄ postoji kao osnova za ovu temu
Ako se vratimo na ono najvažnije pitanje:
Ako telo veÄ ima taj kod ā da li je moguÄe pomoÄi mu da ga ponovo Äuje, ponovo proÄita, ponovo aktivira?
Da bismo mu priÅ”li ozbiljno, bez mistike i bez marketinga, moramo da uvedemo jedan okvir koji je veÄ dugo prisutan u nauci, samo je Äesto rasut po razliÄitim disciplinama:
informacija u biologiji nije metafora ā ona je princip organizacije.
U tom kontekstu, savremeni istraživaÄki radovi razlikuju tri bliska, ali razliÄita nivoa:
1) Bioinformatika: informacija u živim sistemima
Bioinformatika posmatra bioloÅ”ke sisteme kao sisteme koji imaju informaciono stanje i u kojima se stalno odvijaju informacioni procesi ā prijem, kodiranje, skladiÅ”tenje, dekodiranje i koriÅ”Äenje informacija.*
Drugim reÄima: nije poenta samo Å”ta je Äelija, veÄ kako Äelija prima i obraÄuje poruke.
2) KliniÄka bioinformatika: informacija kroz bolest i oporavak
KliniÄka bioinformatika ide korak dalje i posmatra Å”ta se deÅ”ava sa tim informacionim procesima u toku patogeneze (razvoja poremeÄaja) i sanogeneze (procesa oporavka).*
Ovo je posebno važno jer mnogi ljudi, naroÄito u teÅ”kim dijagnozama, oseÄaju neÅ”to Å”to se Äesto ne vidi u jednoj laboratorijskoj vrednosti:
da je telo āizaÅ”lo iz ritmaā,
da je regulacija skuplja,
da se oporavak viÅ”e ne vraÄa sam od sebe.
3) Uticaj informacije kao terapeutske intervencije
TreÄi nivo uvodi ideju da informacija može biti ne samo opis bioloÅ”kih procesa, veÄ i intervencija ā pod odreÄenim uslovima, informacija može da deluje na fizioloÅ”ke, biohemijske, biofiziÄke i patoloÅ”ke procese, kroz mehanizme prijema, kodiranja, memorije i povratne sprege.*
Ovde se pojavljuje jedna razlika koja je ljudima intuitivno jasna:
farmakoterapija uvodi supstancu
fizioterapija uvodi energiju
informoterapijski pristup pokuÅ”ava da uvede signal ā minimalni stimulus koji telo može da āprevedeā u sopstveni odgovor
Poenta nije āmagijaā.
Poenta je: telo veÄ ima resurse (energiju u ATP sistemu, sopstvenu biohemiju, sopstvene medijatore).
Kada dobije informaciju koju može da obradi, ono aktivira unutraÅ”nje mehanizme ā i upravo zbog toga takav pristup teži da koristi minimalne doze supstance jer na informacionom nivou nije primaran kvantitet veÄ kvalitet i ne koliko veÄ Å”ta.*
BioloÅ”ki ājeziciā: kako telo govori samo sa sobom
Da bi se razumelo kako informacija uopÅ”te može da ima efekat, uveden je snažan, ali vrlo praktiÄan koncept:
Äelije govore viÅ”e jezika.
Postoje dobro poznati ājeziciā:
DNK / RNK (nukleotidi kao āslovaā, tripleti kao āreÄiā, geni kao āreÄeniceā)
proteini (aminokiseline kao āslovaā)
bioloÅ”ke membrane (sekundarni medijatori i joni kao āslovaā signalizacije)
I tu dolazimo do kljuÄne reÄenice:
bioloÅ”ku informaciju ne nose samo materijalni nosaÄi (molekuli), veÄ i energetski nosaÄi (signali).*
Drugim reÄima ā āzvukoviā života:
akcioni potencijali i spori talasi (u transmembranskom prenosu)
elektromagnetni talasi i mehaniÄke vibracije (u meÄuÄelijskom prenosu)
i složeni obrasci koji se ne prenose kao jedno āslovoā, nego kao āfajlā ā paket informacija koji telo tumaÄi u kontekstu*
Ovo je važna taÄka, jer prebacuje fokus sa ājedne supstanceā na obrazac regulacije.
Bolest kao poremeÄaj razmene informacija
U ovom okviru, bolest se ne posmatra samo kao metaboliÄka greÅ”ka, veÄ Äesto i kao:
promena spontane elektriÄne i funkcionalne aktivnosti Äelije
promena jonske provodljivosti membrane
inhibicija jonskih pumpi
smanjena ili izgubljena reakcija na signalne molekule ili impulse*
To je trenutak kada sistem viÅ”e ne āÄujeā dobro,
ne āodgovaraā dobro,
ne vraÄa se u ravnotežu.
I zato je logiÄno postaviti pitanje:
ako možemo da prepoznamo da je komunikacija poremeÄena ā
da li postoji naÄin da se komunikacija ponovo organizuje?
Å ta nauka realno nudi danas u vezi ove teme
Da zavrÅ”imo precizno i poÅ”teno ā ali optimistiÄno:
Ono Å”to je Ävrsto utemeljeno
biologija je sistem signala i povratnih sprega
Äelijska komunikacija (hemijska i bioelektriÄna) je osnova koordinacije
organizam funkcioniŔe kao mreža, ne kao skup izolovanih delova
regulacija i oporavak zavise od kvaliteta informacije i odgovora
Ono Ŕto se intenzivno istražuje
kako taÄno Äelije kodiraju āpaketeā informacija (a ne samo pojedinaÄne signale)
kako se formira koherentnost u velikim sistemima
kako minimalni stimuli mogu da promene obrazac odgovora (nervni sistem, endokrini sistem, imuni odgovor, oporavak)
Ono Å”to je za nas kljuÄno u praksi
Mi ne tražimo da neko āverujeā u teoriju.
Mi tražimo da telo pokaže odgovor.
Zato je sledeÄi korak u naÅ”em pristupu uvek isti:
pilot-protokol ā merenje pre ā intervencija ā merenje posle ā praÄenje promene.
Ako se promena desi ā ona je stvarna, bez obzira na to da li je neko naziva biofizikom, neuroregulacijom ili informacijom.
A kada je Äovek u situaciji da je Äuo ānema viÅ”e reÅ”enjaā, onda je ova logika joÅ” važnija:
ako postoji i najmanja Å”ansa da se sistem ponovo organizuje ā ta Å”ansa vredi pokuÅ”aja.
Izvori i teorijski okviri (za dodatno razumevanje)
Delovi ovog teksta oslanjaju se na teorijske i eksperimentalne radove iz oblasti talasne genetike, bioinformacije i nelokalnih modela bioloÅ”ke regulacije, predstavljene u okviru meÄunarodnih nauÄnih skupova i publikacija krajem 20. i poÄetkom 21. veka.
Autori i istraživaÄke grupe koje se u literaturi Äesto navode u ovom kontekstu ukljuÄuju:
DNKātalasni biokompjuter ā istraživaÄki radovi i teorijski modeli
(autori: P. P. Gariaev i saradnici)
Radovi predstavljeni na meÄunarodnim konferencijama o anticipatornim sistemima (CASYS)
Publikacije i eksperimentalni izveŔtaji iz oblasti bioinformacije, kvantne biologije i holografskih modela genetike
Napomena: Ovi modeli se nalaze van dominantnog toka savremene biomedicine i predstavljaju istraživaÄke hipoteze i alternativne teorijske okvire. U ovom tekstu oni se koriste kao inspirativni i konceptualni modeli za razumevanje uloge informacije u bioloÅ”kim procesima, a ne kao kliniÄki dokazani terapijski protokoli.
References (as in the original)
Anichkov S.V. Neuropharmacology. L.: Medicine, 1982. 384 p.
Anokhin P.K. Fundamental questions of the general theory of functional systems // Principles of systemic organization of functions. M.: Nauka, 1973. pp. 5ā61.
Anokhin P.K. Key questions of the theory of functional systems. M.: Nauka, 1980. 197 p.
Ashmarin I.P., Borodkin Yu.S., Bundzen P.V. et al. Memory mechanisms. L.: Nauka, 1987. 431 p.
Bertram G. Katzung. Basic and clinical pharmacology. M.: Binom, 1998. Vol. 1. 612 p.
Bogach P.G., Kurskiy M.D., Kucherenko N.E., Rybalchenko V.K. Structure and the function of biological membranes. K.: Vishcha school, 1981. 335 p.
Bogach P.G., Skrypnyuk Z.D., Burdyga F.V. The role of magnesium ions in regulation electrical processes, contraction-relaxation sensitivity of smooth muscles to acetylcholine // Molecular genetic biophysics, 1980. Vol. 5. pp. 51ā56.
Vulfius E.A., Kovalenko V.A. Cholinergic receptors. Biophysics. Outcomes of science and technology. M., 1978. 207 p.
Glebov R.N., Kryzhanovsky G.N. Functional biochemistry of synapses. M.: Medicine, 1978. 325 p.
Golikov P.P. Receptor mechanisms of the glucocorticoid effect. M.: Medicine, 1988. 286 p.
Zeimal E.V., Shelkovnikov S.A. Muscarinic cholinergic receptors. L.: Nauka, 1989. 288 p.
Ichas M. Biological code. M.: Mir, 1971. 351 p.
Klevets M.Yu. Electrical power of secretory cells of gastric glands and mechanisms of activation of extrusion and enzymes. Authorās abstract, Doctor of Biol. Sciences. Kiev, 1993. 40 p.
Klimov P.K. Peptides and the digestive system. L.: Nauka, 1983. 273 p.
Komissarov I.V. Elements of the theory of receptors in molecular pharmacology. M.: Medicine, 1969. 215 p.
Kostyuk P.G. Calcium and cellular excitability. M.: Nauka, 1986. 255 p.
Natochin Yu.V. Intracellular signal transmission in the mechanism of antidiuretic action of vasopressin // Intracellular signaling. M.: Nauka, 1988. pp. 113ā118.
Nozdrachev A.D. Physiology of the autonomic nervous system. L.: Medicine, 1983. 295 p.
Rosen V.B., Smirnov A.N. Receptors and steroid hormones. M.: Moscow University Publishing House, 1981. 310 p.
Sergeev P.V. Receptors of physiologically active substances. M.: Medicine, 1987. 397 p.
Skok V.I., Shuba M.F. Neuromuscular physiology. K.: Vischa school, 1986. 223 p.
Skrypnyuk Z.D. Transmembrane electrical processes and contraction-relaxation of smooth muscles at various ratios of magnesium and calcium ions in the environment. Authorās abstract, Cand. Biol. Sciences. Kiev, 1976. 20 p.
Skrypnyuk Z.D. Mechanisms of hormonal regulation of electrical and contractile activity of smooth muscles. Diss. Doctor Biol. Sciences. Kiev, 1989. 299 p.
Skrypnyuk Z.D. Informational and negentropic therapy // Informational and negentropic therapy. 1994. No. 1. pp. 4ā8.
Skrypnyuk Z.D. Basic concepts of traditional Chinese medicine from the point of view of information therapist // Informational and negentropic therapy. 1994. No. 1. pp. 19ā24.
Skrypnyuk Z.D. Some mechanisms of receiving pain signals (pain information) by effector cells // Informational and negentropic therapy. 1995. No. 2. pp. 15ā24.
Skrypnyuk Z.D. Problems and tasks of bioinformatics for 10 years. Kiev, 1999 A. pp. 80ā83.
Skrypnyuk Z.D. Bioinformatics: subject and department // Informational and negentropic therapy. 1999 B. pp. 82ā83.
Skrypnyuk Z.D. āAlphabetā, ālettersā and āsoundsā, āwordsā and āspeechā of cellular ālanguagesā // Informational and negentropic therapy. 2000. pp. 81ā83.
Skrypnyuk Z.D. Phonetics, morphology and syntax of cellular languages // Informational and negentropic therapy. 2001. pp. 135ā136.
Skrypnyuk Z.D. Clinical bioinformatics: subject and tasks // Informational and negentropic therapy. 2005.
Sudakov K.V. General theory of functional systems. M.: Medicine, 1984. 224 p.
Sudakov K.V. Information principle in physiology: analysis from the standpoint of the general theory of functional systems // Advances in physiological sciences, 1995. Vol. 26, No. 4. pp. 3ā26.
Chailakhyan L.M. What is an subject āBIOINFORMATICSā? // Biophysics, 2005, Vol. 50, No. 1, pp. 152ā155.
Bogach P.G., Skrypnyuk Z.D. Role of Mg and Ca ions and their interrelation in regulating the transmembrane electrical processes and contraction-relaxation of smooth muscle // Abstract of 27-th Intern. Congr. of Physiological Sciences. Paris, 1977. p. 84.
Crick F.H. The genetic code, Sci. Am. 1962. 207. pp. 66ā74.